|
KOLAŽ
Reč KOLAŽ dolazi od francuskog glagola '' kole'' što znači lepiti. U slikarstvo je ovu tehniku uvela grupa avangardnih slikara zvana ''DADA'', koja je delovala dvadesetih godina ovoga veka. Izrada kolaža je relativno laka. Ona ne zahteva nikakav naročit alat, uključuje gotovo sve materijale ( dnevnu i periodičnu štampu, papir u boji, kožu, plastiku, sve tkanine) lepak je ključna i najvažnija stvar. Tekst iz kataloga za 2007. godinu.
STVARALAČKI POSTUPAK JOVANA MARKOVIĆA –KAMENOG KAKO: PRAVIM KOLAŽENespretno isečen kolačarski papir i lepkom zamazane ruke, kao i kompozicija koja svojim siromašnim koloritom nije mogla pratiti moju ideju, uticali su da još u osnovnoj školi omrznem kolaž. Mnogo godina kasnije inspirisan izložbama majstora ove tehnike profesora Tabakovića i Leonida Šejke, počinjem da se likovno izražavam kolažom. Kolaž kao najeftinija likovna tehnika ne iziskuje platna i skupe papire i boje, koje se koriste u tehnikama ulja, akvarela i grafike. Može se raditi na najobičnijem papiru, kartonu lesonitu, plehu, plastici... U njemu se mogu koristiti svi neslikarski materijali koji nas okružuju: papir iz dnevne i revijalne štampe, krpice, kolor i crno bele fotografije, nalepnice, tapeti i slično.Osnovni pribor za izradu kolaža su skalpel, makaze i lepak. Lepkovi mogu biti svi oni koji se nalaze na domaćem tržištu. Ideju pretvaram u skicu bez suvišnih detalja, jer kolaž nema potrebe da asocira na sliku rađenu drugom tehnikom. Na kartonu ili polukartonu, formata nacrtane skice, počinjem izrezivati i postavljati elemente koje sam zamislio prema skici. Kako sam se odlučio da pravim gradski pejsaž u sumrak prvo sam rešio nebo. Deo prave pozadine slučajno iznijansirane postavljanjem delova u raznim pravcima, uklapa se u moju ideju. Izrezujem je u željenom pravcu i postavljam na mesto koje joj pripad prema skici. Gradske fasade izrezujem od crnog papira sa filmskog plakata i postavljam ih na njihovo mesto. Trotoare rešavam sivkastim papirom iz nekog revijalnog časopisa. Tako sam poklopio podlogu kolaža i počinjem da lepim. Koristim najrađe sintetičke lepkove ''Neostik'' i ''Sintelon''. Četkicom, špahtlom, krpom ili prstom, nanosim tanak sloj lepka na naličje izrezanih delova i lepim na podlogu (karton ili polukarton). Kad zalepim detalj preko njega prelazim gumenim valjkom ili rukom kako bih ga ravnomerno zalepio, odnosno kaširao. Kada sam zalepio osnovu kompozicije: nebo, zemlju i zgrade, prelazim na izrezivanje detalja koje sam predvideo u skici. Zgrade isecam iz jednog turističkog informatora i tačno ih lepim na mesto prema skici. Žute prozore izrezujem iz fotografije haljine jednog modnog časopisa i lepim ih. Iz erotskih časopisa pokušavam da nađem pozu koja odgovara skici i kako je ne nalazim izrezujem detalje koji bi mi odegovarali u približnom sklopu. Režem ih, kolažiram ih i ubacujem u prozor, odnosno prostor sobe. Kako je u kolažu dozvoljeno docrtavanje, odlučujem da ću nek deo dodati u crtežu dodati tušem, krejonom ili flomasterom. Kada je kompozicija gotova, belim hamerom pravim parpastu i uramljujem sliku. Da bih mogao realizovati svaku svoju ideju, skupljam sve moguće časopise, filmske plakate, modne i turističke prospekte i slično. Naizgled bezvredan štampani fotos flašice kolonjske vode na jednom kolažu, malom intervencijom makaza dočarao je otvorena vrata jedne sobe.
Jovan Marković Kameni Iz časopisa ''Zlatne ruke'' objavljeno 1990.god. |